U Kinu Forum u sklopu studentskog doma Stjepan Radić sinoć je održan okrugli stol na temu OSTATI ILI OTIĆI? Organizator ovog okruglog stola bila je Udruga studenata Imotske krajine (USIK). Iako su događaju prisustvovali brojni hrvatski uglednici, odaziv studenata na koje se ova tema direktno odnosi bio je relativno slab. U dvorani se okupilo svega pedesetak znatiželjnih studenata.
Sudionici okruglog stola
(Izvor:osobno vlasništvo)
Depresivna klima i promocija odlaska mladih štete državi
Kako su rekli sami organizatori, kao povod organiziranju ovog okruglog stola bile su sve veće poteškoće s kojima se susreću mladi u Republici Hrvatskoj, a depresivna klima i promocija odlaska mladih iz Hrvatske, dugoročno štete državi. Kao gosti predavači i sugovornici pojavili su se doc.dr.sc Mislav Ante Omazić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, dr. Slaven Letica, sociolog, kolumnist, publicist i sveučilišni profesor, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava za tržište rada i zapošljavanje, gospođa Tatjana Dalić, te Ivo Kujundžić, novinar HRT-a, ekspert za hrvatske manjine i iseljeništvo. Moderatorica je bila novinarka HRT-a, Hloverka Novak Srzić.
Lijevo: Dr. Omazić, Desno: Dr. Letica
(Izvor:osobno vlasništvo)
Doktor Letica istaknuo je kako je u posljednje tri godine, gotovo šezdeset posto visokoobrazovanih mladih otišlo u inozemstvo, ali da upravo ti mladi moraju preuzeti rizik na sebe, jer samo oni mogu izvući ovu državu. U nastavku je Letica kritizirao vlast koju je nazvao autističnom, što nije najbolje primila pomoćnica ministra Tatjana Dalić. Profesor Omazić na problem nezaposlenosti mladih gleda ne kao problem koji je aktualan samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Europi. Poslao je poruku onima koji su otišli da se vrate kao što se i on vratio, jer u današnje vrijeme to nije teško kao nekada. Posebno je naglasio odgovornost medija koji šire negativnu atmosferu, pa tako prema njegovim podacima na jednu pozitivnu vijest idu trideset tri negativne. Ekspert za hrvatske manjine i Iseljeništvo , Ivo Kujundžić ustvrdio je kako u doba globalizacije iseljeništvo u pravom smislu ne postoji:
Svijet je zapravo jedno malo selo, vrlo brzo se dolazi s jednog kraja svijeta na drugi, a komunikacija putem novih tehnologija je gotovo istodobna, iseljeništvo kakvoga poznajemo iz prošlosti, više ne postoji.
“Nakon ove mjere 30% mladih će se zaposliti “
Nakon što je iznijela razne podatke, pomoćnica Dalić stala je u obranu sada već kultnih „1600 kuna ministra Mrsića“. Kako je istaknula, 1600 kuna je mjera za povećanje konkurentnosti mladih prikupljanjem iskustva, a 30% ljudi bi se trebalo zaposliti nakon ove mjere. Prema njezinom mišljenju ova mjera je nadomjestak obrazovnog sustava koji se ne nalazi u najboljem stanju.
Malobrojna publika
(Izvor: osobno vlasništvo)
Od troje studenata koji su bili gosti na okruglom stolu, dvoje ih se izjasnilo kako žele ići vani jer ih Hrvatska birokracija koči, a u inozemstvu im nude bolje plaćene poslove uz puno bolje radne uvjete. U debati koja se razvila nakon početnih izlaganja apsolutno svi prisutni studenti koji su se javili za riječ zalažu se za odlazak u inozemstvu, jer kako je istaknuo jedan od njih, nakon pet godina mukotrpnog rada i truda ne da nema adekvatnog plaćenog posla, već nema posla uopće. Iako je tijekom cijele debate pomoćnica ministra Mrsića bezobraznim upadanjima u riječ pokušala obraniti mjere koje provodi njezin odjel, naišla je na negodovanje malobrojnih studenata.
Problem odlaska mladih je očigledan u Hrvatskoj i činjenica da je iz godine u godinu sve veći. Iako su sudionici sinoćnjeg okruglog stola pokušavali ublažiti problem, nazvavši ga cirkulacijom mozgova, činjenica je kako se radi o običnoj finesi i igri riječi. Hrvatska se danas susreće s ozbiljnim problemom odljeva mozgova i što se prije, konkretnim mjerama suoči s njim i prihvati činjenicu da je ovaj problem prisutan već duže vrijeme, otvoriti će se mogućnosti ka njegovom rješavanju, ali i vjera mladih ljudi u vlastitu domovinu.
zvonimirmatutinovic 
Comments on: "Ostati ili otići?" (11)
Ovo je super tema i drago mi je sto si o
njoj pisao, i mene zanima sto je pametno uciniti nakon zavrsenog skolovanja! Naime, cula sam za jedan slucaj, osoba koja je sa 24 godine doktorirala i prijavila se za drzanje katedre na fakultetu da bi, uz sva svoja dodatna priznanja i nagrade, i izuzetnu inteligenciju, dobila odgovor od profesora “za sad ti mozemo ponuditi mjesto asistenta a kada mene ne bude jednog dana na ovoj duznosti tada se tebi mogu otvoriti vrata” … doticna osoba je pokupila stvari i uputila se u Njemacku gdje su joj na temelju njezinih kvalifikacija otvorili sva vrata a da ne govorim o zaradi u tim godinama …
Vjerujem da nam jedna bogata zemlja kao Njemacka moze ponuditi ono sto Hrvatska nikada nece moci … ja sam za ostanak ovdje jer to je ipak moj dom ali ako zaglibim i jednog dana sa diplomom ne budem cijenjena i dovoljno placena, vjerojatno cu se uputiti u inozemstvo! Iskreno, ne cude me takve odluke mladih, jednostavno ovdje vlada preveliki pesimizam i nezadovoljstvo zbog nezaposlenja!
Baš mi je dragi da si bio i napisao post, jer ja nisam uspjela otići! Žao mi je da mladi ljudi odlaze, no to vidim sve više. Moja prijateljica doktorica planira preseliti se u Ameriku, Romana nam je već otišla na Kanadu i sumnjam da će se vraćati, kolegica jedna s faksa koja nije upisala diplomski planira s dečkom u Australiju.
Mislim da će biti sve više odlazaka kad budemo mogli prijavljivati se na natječaje za posao u zapadnoeuropskim zemljama, ili na njihove fakultete.
Znaš da i ja planiram otići u Ameriku odmah nakon fakulteteta. Voljela bih se nakon nekog vremena vratiti u Hrvatsku, no svjesna sam da je moguće da mi to više neće biti plan ako tamo budem imala dobar posao i dobre prilike za svoju obitelj.
Definitivno vruća tema o kojoj se već dulje vrijeme mnogo raspravlja. Otkako sam upisala fakultet i počela još ozbiljnije shvaćati život, sve češće razmišljam o odlasku iz ove zemlje. Naravno, ono što me najviše koči jest strah od nepoznatog, od ostavljanja svoje obitelji za sobom. No, gledajući situaciju u kojoj se nalazimo, sve manje imam želju ostati ovdje. U zemlji gdje se sve dogovara preko nekih veza i vezica, gdje nesposobni i traljavi ljudi dolaze na najbolje pozicije te čine sve kako bi iste zadržali zbog sigurnosti, umjesto da iskoriste tu priliku da učine nešto korisno.
Činjenica je kako ne možemo uvijek sve gledati crno bijelo, niti su ovdje svi takvi, niti je vani situacija baš toliko bajna, ali ipak. Moje razmišljanje jest da ću svakako ovdje probati izgraditi neki normalan život za sebe, a tek ako se uvjerim kako to zaista uz rad i trud nije moguće, onda ću se nadati da postoji nešto bolje za mene izvan ove zemlje.
Odličan post, vrlo zanimljiv!
Odlična tema i dobro napisana. Mene tako bode u oči ovo volontiranje za 1600 kn. Možda to i je dobra prilika za stjecanje iskustva, ali treba razmišljati i o tome da 1600 kn teško pokriva prijevoz do posla i nazad, hranu na poslu, odjeću i slično što je potrebno jednoj zaposlenoj osobi. Nekad se jednostavno više isplati sjediti doma koliko god to ružno zvučalo. Uopće nije čudno što mladi odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim uvjetima.
Uvijek za odlazak iz Hrvatske ukoliko ovdje neću ostvariti barem jedan dio onoga što bi me učinilo sretnim. Kakve koristi imam od Hrvatske ako ću životariti?
Žalosno je da sve veći broj mladih ljudi odlazi iz domovine ali to je cijena ukoliko žele da netko cijeni njihov trud i rad.
I sam planiram u Australiju nakon fakulteta, smatram da ću tamo imati više mogućnosti i prilika nego ovdje.
Iskreno ne bih htio otići iz Hrvatske i svim silama ću se truditi da nađem posao tu, ali stvarno ako me prilike odvuku negdje drugdje, vratit ću se sigurno, jer bio sam u Amsterdamu na tjedan dana i to turistički, stari moj takav osjećaj kad se vratiš kući, kad znaš da tu gdje si se vratio napokon imaš ‘nešto svoje’ je neopisiv. Tako da Hrvatska uvijek na prvom mjestu, a onda ćemo vidjeti za dalje 🙂
Živjeti ne znači preživljavati, a čini mi se da se mnogima život u Hrvatskoj sveo upravo na to. Rijetko tko si može priuštiti da nakon što poplaća režije i kredit i napuni frižider, još uštedi za neko putovanje za godišnji odmor. Pri tome ne mislim samo na putovanje u inozemstvo već je i put do našeg mora mnogima postao luksuz zbog cijene goriva i niskih plaća. Naravno da bi svi htjeli ostati u Hrvatskoj da u njoj mogu pošteno živjeti. Nije lako otići od kuće, obitelji, prijatelja i uputiti se u nepoznato. Krenuti na novi posao je i u Hrvatskoj teško, a kamoli vani gdje je sve na nekom stranom jeziku, ne snalaziš se najbolje i uvijek te gledaju kao stranca. Ali neki ljudi jednostavno nemaju izbora. Posla nema, a pustiti da te prođu godine i život dok čekaš da zazvoni telefon s burze, nije rješenje. Osobno bih voljela ostati u Hrvatskoj, ali vidjet ćemo kakva će biti situacija kad završim faks.
Voljela bih ostati u Hrvatskoj. Mislim da nas naš posao donkele ograničava. Jezik za televizijsko novinarstvo igra jako veliku ulogu. Kada bih primjerice otišla u Njemačku dugo bih radila nešto što ne volim dok mi jezik ne “sjedne”. Mislim da Zagreb pruža dosta mogućnosti, ali da je tragična statistika ljudi na burzi, pogotovo u našoj profesiji. Iskreno, trudit ću se ostati ovdje, a ako se postavi pitanje egzistencije morat ću naći rješenje.
Objavljeni su rezultati popisa stanovništva. Prvo što primjećujem jest da ima oko 150.000 ljudi manje u RH. Po nekoj logici, može se zaključiti da je puno njih otišlo na zapad, uglavnom u EU. Prema tomu, ulaskom Hrvatske u EU taj broj će se vjerojatno povećati, pogotovo visoko obrazovanih ljudi. Dakle, kako graditi budućnost u državi koja već dulje vrijeme stagnira, a ne vidi se mogućnost napretka?
Što se tiče mjere “1.600 kn” ne vidim neku svrhu. Treba se već od srednje škole učiti praktikante na praksi budući posao i plaćati ih za obavljeni posao, a ne da rade poslove koji nemaju veze s njihovim budućim. Potrebno je da im se uračuna stvarno provedeno vrijeme na praksi kao radni staž da ne traže prvi posao od nule. Naravno, takvo što vrijedi i za više i visoko obrazovane.
Ovaj post mi je toliko ostao u sjećanju da se vraćam na njega nakon više od mjesec dana. 😀
Čitam sad jednog od meni najdražih bloggera ovih prostora – Eniaca (http://www.eniax.net/) Eniac je moj kolega iz Srbije koji je otišao u Ameriku na školovanje prošle godine i sad piše o ovoj istoj temi, ali iz drugog kuta. Ti se pitaš Otići ili ostati, on priča o odlijevu mozgova i dilemi ostati (tamo) ili vratiti se (doma).
Kaže da je problem u tome što se ljudi naviknu na bolje, u smislu da im postane normalno brzo, ne više “bolje”. To se zove hedonistička adaptacija (http://en.wikipedia.org/wiki/Hedonic_treadmill). I tako odu mladi na studij van i ne žele se vratiti u društvo u kojem konobar nije ljubazan, u kojem ne možeš vratiti robu u dućan zato jer si vidio da onaj preko puta ima jeftinije i u kojem ti na svakom šalteru popiju mozak i uvijek ti fali neki papir. Eto, ja nisam znala za taj pojam koji objašnjava ovo do Eniacovog posta. 🙂
Vječno pitanje među nama. Kako sam ovo ljeto radila u Njemačkoj potvrdila sam svoja razmišljanja od prije. Ako želimo bolji život, nemamo što raditi ovdje. Sad će netko napisati čemu tako lako odustati, što ako svi budu razmišljali kao ti… Međutim, u slučaju da mi netko da posao, kako ne bih morala razmišljati hoću li ili ne osnovati obitelji iz financijskih razloga, naravno da bih bez razmišljanja ostala. Domovinu ipak nijedna druga, koliko bolja ili ljepša bila ne može zamijeniti na pravi način. No, dolazimo do protupitanja, zašto ostati? Sigurno ne zato, jer je to eto, naša Domovina.
I dodala bih samo još, za ovih 1600 kn. Meni nisu tako strašne, niti mislim da je to nešto loše, obzirom u kakvom je država stanju i to je korak naprijed, svakako. Jer, koliko nama nedostaje uvjeta, toliko i njima nedostaje mladih, htjeli to oni ili ne. Čini mi se da smo u stanju kukati, konstantno, a ne uhvatiti se posla i raditi nešto po tom pitanju, što nam ‘vani’ sigurno neće proći, nigdje. Ali, daleko od toga da stanje nije krajnje kritično. Odličan komentar na ovu temu dala je i Sanja Modrić: http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Sanje-Modric/Kako-ostati-u-Hrvatskoj.