Tribina: Glavni urednici

Sinoć je u velikoj dvorani Novinarskog doma održana 3. Novinarska srijeda na temu glavnih urednika. HND kao organizator događaja u najavi je istaknuo da je ova tema odabrana kako bi se probalo odgovoriti na pitanja: tko su u Hrvatskoj glavni urednici medija, kako se oni biraju, koliko na njihov izbor utjecaja imaju sami novinari, jesu li oni prvi ljudi redakcija ili poslušnici uprava…. Glavni govornici tribine bili su glavna urednica T-portala, Alemka Lisinski, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva, Slavica Lukić, bivši glavni urednik Vjesnika Krešimir Fijačko, bivši glavni urednik Vjesnika i Slobodne Dalmacije, Božidar Novak, bivši glavni urednik Večernjeg lista, Branko Tuđen, glavni urednik 24sata, Renato Ivanuš, glavni urednik lista 21.stoljeće, Borna Keserović, te profesorica na Fakultetu političkih znanosti, Gordana Vilović. Moderator tribine bio je novinar Večernjeg lista, Dražen Ćurić.

Sudionici tribine

Glavni urednici vodećih medija odbili doći

Moderator  je tribinu započeo s informacijom da je većina trenutno glavnih urednika u vodećim hrvatskim medijima je imala izgovor zbog čega se nisu pojavili na tribini. Tako su uz opravdanja među ostalima pozive odbili i glavni urednici Večernjeg, Jutarnjeg i Novog lista, RTL-a, te Nove TV. Sami sudionici tribine većinom su istaknuli kako su vjerojatno glavni razlozi odbijenice nelagoda od mogućih pitanja i suočavanja s novinarima. S druge strane Renato Ivanuš, glavni urednik 24sata istaknuo je kako možda uistinu imaju obaveza, ali da isto tako, svatko ima pravo izbora.

Hrvatsko novinarstvo je na samrtnoj postelji

Dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta

U nastavku bilo je riječi o izboru glavnih urednika. Potpredsjednica HND-a istaknula je kako su oni više lojalni samo vlasnicima, a ne publici. Prema njenim riječima, glavni urednici se mijenjaju preko noći i upravo zbog toga se ne žele zamjeriti vlasnicima. Posljedica toga, kako kaže, je što su današnji glavni urednici uglavnom neiskusni ljudi. S druge strane, Alemka Lisinski istaknula je kako glavni urednik mora brinuti o svojim čitateljima, a uređivačku politiku kreirati zajedno s novinarima. Može se reći kako je moderator u određenim trenucima, svojim populističko-provokativnim pitanjima odveo tribinu u krivom smjeru, pa je povremeno došlo i do nešto žustrijih rasprava od kojih puna velika dvorana Novinarskog doma i nije imala što za čuti. Profesorica Fakulteta političkih znanosti, Gordana Vilović, kao i gđa Lukić je istaknula kako je Zakon o medijima dobar, ali ga je uistinu trebalo provesti. Prema njezinom mišljenju, situacija u Hrvatskoj puno je lošija nego u Europi, te kako kaže, naše novinarstvo je na samrtnoj postelji.

Najveći pritisak vršio je Ivić Pašalić

Najiskusniji među sudionicima tribine, Krešimir Fijačko i Branko Tuđen istaknuli su kako je i u prijašnjim vremenima znalo biti teško, radilo se pod pritiscima, a najviše u vrijeme rata, kada je na vlasti bio HDZ. Prema Fijačkovim riječima, u to vrijeme najveći pritisak vršio je Ivić Pašalić koji je redovito tražio da se neke stvari ne objavljuju. Kako je istaknuo, najmanje pritiska je bilo nakon 2001. odnosno u vrijeme vladavine koalicijske Vlade, a pogreške koje su oni tada radili, bile su plod njihovih krivih procjena.

Zajedničko fotografiranje sudionika tribine

Žustra rasprava, mlaki zaključci 

S vremenom je tribina otišla u potpuno krivom smjeru, pa se tako i raspravljalo o tome tko je zapravo vlasnik novog dnevnog lista 21. Stoljeće, da bi se tek na samom kraju u zaključnim riječima sudionika vratili na početnu temu, a to su glavni urednici. Nakon gotovo dva sata rasprave dojam je kako potpredsjednica HND-a, Slavica Lukić nije u potpunosti svima približila svoju ideju o tome kako novinari moraju birati glavnog urednika, a ne vlasnici. Činjenica je kako se većina sudionika na kraju složila i sa zaključnim riječima profesorice Vilović, a to je da vlasnici imenuju glavnog urednika, ali da se treba ostaviti mogućnost da se čuje i mišljenje novinara. Može se reći kako su se sinoć vodile žustre rasprave, ali nažalost bez ikakvih rezultata.

Zagrebe dajemo ti krv

Jučer je u prostorijama plesne dvorane Studentskog doma Stjepan Radić održana akcija darivanja krvi. Organizator darivanja je bila Udruga studenata grada Splita. Iako je akcija prošle godine održana po prvi put pod geslom  Zagrebe dajemo ti krv, kako bi se pokazalo da ne postoji animozitet sjevera i juga kako ga se često prikazuje u medijima, ove godine je odlučeno da će akcija postati tradicionalna.

Specijalno vozilo za prijevoz donirane krvi
(Izvor: osobno vlasništvo)

91 prikupljena doza krvi 

Darivanje krvi započelo je u 11 sati ujutro u plesnoj dvorani doma na Savi, a akciju je provodilo osoblje Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu iz Petrove ulice u Zagrebu. Dvoje ljubaznih doktora i tri mlade medicinske sestre brinule su se da sve prođe u najboljemu redu. Od samog početka akcije stvorila se velika gužva na ulazu u dvoranu. Oni koji su upoznati s velikim redovima  u studentskim menzama na Savi znaju da je akcija bila uspješna, jer red za darivanje krvi bio je na trenutke veći nego red za ručak. Na samom događaju koji je objavljen na Facebook stranicama udruge prisustvovanje je potvrdilo oko 250 ljudi. Akcija je trajala od 11h do 15h, a darivanju krvi je pristupilo ukupno  126 osoba, od čega je prikupljena 91 doza krvi. Nažalost 33 ljudi nije ispunilo potrebne uvjete, neki su bili bolesni, neki na antibioticima, dok drugi jednostavno nisu imali dovoljan broj kilograma.

Potpredsjednica udruge Antea Britvić istaknula je:

Mi kao organizatori, splitski studenti s privremenom adresom u metropoli želimo na ovaj način iskazati zahvalnost gradu u kojem se školujemo tako što mu ovom simboličnom gestom darujemo vlastitu krv.

Pizza i piće za sve humanitarce

Darivatelji krvi
(Izvor:osobno vlasništvo)

Obzirom da su temeljiti pregledi doktorice prije samog darivanja oduzimali dosta vremena, ova brojka je zaista impresivna, jer još pedesetak ljudi nažalost nije uspjelo dati krv jer nije bilo vremena za to. Kako bi se zahvalili studentima na njihovoj gesti, članovi Udruge studenata grada Splita svakome od njih su darovali kupon za pizzu u obližnjem restoranu, te piće u jednom od kafića u blizini studentskog doma.  Oni koji su se željeli okrijepiti da dođu sebi, mogli su se pojesti nešto slatko ili se napiti soka. Međutim, zanimljiv je podatak da, iako je većini to bio prvi ili drugi put kako daruju krv, samo je jednoj curi pozlilo, te se onesvjestila, no ubrzo je došla svjesti s osmijehom na licu.

Predsjednik udruge studenata grada Splita, Luka Štambuk izrazio je zadovoljstvo što su ponovno uspjeli održati ovu akciju, te privući veliki broj studenata. Izrazio je nadu i želju za nastavkom suradnje sa Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu iz Petrove ulice u Zagrebu i u narednim godinama.

U razgovoru s nekoliko studenata moglo se zaključiti kako se većina njih odlučila darivati krv iz solidarnosti jer kako je rekla jedna od njih, nikada ne znamo što nas čeka, možda će baš sutra ova dragocjena tekućina  biti potrebna nekome od nas. Mnogi su darivanju pristupili po prvi put, te su poručili onima koji to još nisu napravili da to svakako učine, jer će učiniti dobro djelo, a sve što moraju uložiti je malo hrabrosti i desetak minuta vremena.

Ping Pong revolucija

Prvi hrvatski natječaj za posao preko Twittera

Prijave za posao preko telefona, pisma i drugih, sada već zastarjelih oblika komunikacije , lagano odlaze u prošlost. Najbolji dokaz pružila nam je specijalizirana agencija za komuniciranje na društvenim medijima,Ping Pong, koja je zainteresiranima omogućila da se za posao prijave preko društvene mreže Twitter. Sve što je bilo potrebno napraviti kako biste se prijavili na natječaj ili ako ste pak željeli  samo prisustvovati audiciji kandidata, bila je jednostavna prijava preko jedne objave s vašeg profila uz hashtag oznaku #PosaoUP,  koju je izradila sama agencija.

Kandidati ali i zainteresirani gosti prisustovali su sinoć u prostorijama agencije u Metalčevoj ulici sljedećem koraku audicije.  Oni koji su se prijavili za posao junior community managera  morali su održati prezentaciju o sebi i brendu kojeg bi željeli predstavljati, a sve to su morali napraviti u nekoliko minuta.  Iako malo postanete skeptični jer ispred zgrade nema oznake sjedišta agencije, tu je bilo ljubazno osoblje koje je sprovelo goste do samog mjesta događanja.  U jako lijepo uređenoj prostoriji našlo se četrdesetak mladih i ambicioznih ljudi koji su zaljubljenici u društvene mreže. Teško se moglo pronaći nekog starijeg od pedeset godina.

Mladi i ambiciozni

Kandidati su jedan za drugim prezentirali sebe i svoj dosadašnji rad, kao i brand koji bi željeli predstavljati. Iako se moglo očekivati ovako nešto, javilo se dosta neiskusnih kandidata s poprilično velikim ambicijima, neki od njih istaknuli su kako bi oni vodili neke od vodećih svjetskih brandova. Tako su neki istaknuli kako bi vodili brand Red Bulla, što je poprilično (budimo blagi) ambiciozan zadatak za osobe s takvim (ne)iskustvom.  No bilo je tu i ideja u sferi mogućega, od Franck kave s planom nagradne igre, hrane za pse, čokoladica Životinjsko Carstvo i slično.

Audiciji je kao promatrač prisustvovao i student prve godine diplomskog studija novinarstva i community manager jednog poznatog košarkaškog kluba, Matija Zupković. Zupković je istaknuo kako oni koji se žele baviti ovim poslom moraju razviti određene vještine iz  područja online marketinga, odnosa s javnošću i najviše, ophođenja s ljudima, korisnicima, te mušterijama onoga čega predstavljaju.

Ne može biti netko community manager ako se ne misli potpuno posvetiti tome i shvatiti taj posao ozbiljno, a ne kao usputno praćenje Facebooka i Twittera, a upravo ovakvo razmišljanje prevladava o ovome poslu, što je krivo.

Bilo je i onih koji su se samo došli družiti, upoznati ljude iz agencije za društvene medije, te ostale zaljubljenike u društvene mreže. Osim druženja nazočni su imali priliku proširiti svoja znanja i poznanstva, a kasnije uz prigodan catering, te Nintendo Wii se i zabaviti. Kandidati za mjesto junior community managera biti će obaviješteni o (ne)prolasku u idući krug putem e-maila.

Ostati ili otići?

U Kinu Forum u sklopu studentskog doma Stjepan Radić sinoć je održan okrugli stol na temu OSTATI ILI OTIĆI? Organizator ovog okruglog stola bila je Udruga studenata Imotske krajine (USIK). Iako su događaju prisustvovali brojni hrvatski uglednici, odaziv studenata na koje se ova tema direktno odnosi bio je relativno slab. U dvorani se okupilo svega pedesetak znatiželjnih studenata.

Sudionici okruglog stola
(Izvor:osobno vlasništvo)

Depresivna klima i promocija odlaska mladih štete državi

Kako su rekli sami organizatori, kao povod organiziranju ovog okruglog stola bile su sve veće poteškoće s kojima se susreću mladi u Republici Hrvatskoj, a depresivna klima  i promocija odlaska mladih iz Hrvatske, dugoročno štete državi.  Kao gosti predavači i sugovornici pojavili su se doc.dr.sc Mislav Ante Omazić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, dr. Slaven Letica, sociolog, kolumnist, publicist i sveučilišni profesor, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava za tržište rada i zapošljavanje, gospođa Tatjana Dalić, te Ivo Kujundžić, novinar HRT-a, ekspert za hrvatske manjine i iseljeništvo. Moderatorica je bila novinarka HRT-a, Hloverka Novak Srzić.

Lijevo: Dr. Omazić, Desno: Dr. Letica
(Izvor:osobno vlasništvo)

Doktor Letica istaknuo je kako je u posljednje tri godine, gotovo šezdeset posto visokoobrazovanih mladih otišlo u inozemstvo, ali da upravo ti mladi moraju preuzeti rizik na sebe, jer samo oni mogu izvući ovu državu. U nastavku je Letica kritizirao vlast koju je nazvao autističnom, što nije najbolje primila pomoćnica ministra Tatjana Dalić. Profesor Omazić na problem nezaposlenosti mladih gleda ne kao problem koji je aktualan samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Europi. Poslao je poruku onima koji su otišli da se vrate kao što se i on vratio, jer u današnje vrijeme to nije teško kao nekada.  Posebno je naglasio odgovornost medija koji šire negativnu atmosferu, pa tako prema njegovim podacima na jednu pozitivnu vijest idu trideset tri negativne. Ekspert za hrvatske manjine i Iseljeništvo , Ivo Kujundžić ustvrdio je kako u doba globalizacije iseljeništvo u pravom smislu ne postoji:

Svijet je zapravo jedno malo selo, vrlo brzo se dolazi s jednog kraja svijeta na drugi, a komunikacija putem novih tehnologija je gotovo istodobna, iseljeništvo kakvoga poznajemo iz prošlosti, više ne postoji.

“Nakon ove mjere 30% mladih će se zaposliti “

Nakon što je iznijela razne podatke, pomoćnica Dalić stala je u obranu sada već kultnih „1600 kuna ministra Mrsića“. Kako je istaknula, 1600 kuna je mjera za povećanje konkurentnosti mladih prikupljanjem iskustva, a 30% ljudi bi se trebalo zaposliti nakon ove mjere. Prema njezinom mišljenju ova mjera je nadomjestak obrazovnog sustava koji se ne nalazi u najboljem stanju.

Malobrojna publika
(Izvor: osobno vlasništvo)

Od troje studenata koji su bili gosti na okruglom stolu, dvoje ih se izjasnilo kako žele ići vani jer ih Hrvatska birokracija koči, a u inozemstvu im nude bolje plaćene poslove uz puno bolje radne uvjete. U debati koja se razvila nakon početnih izlaganja apsolutno svi prisutni studenti koji su se javili za riječ zalažu se za odlazak u inozemstvu, jer kako je istaknuo jedan od njih, nakon pet godina mukotrpnog rada i truda ne da nema adekvatnog plaćenog posla, već nema posla uopće. Iako je tijekom cijele debate pomoćnica ministra Mrsića bezobraznim upadanjima u riječ pokušala obraniti mjere koje provodi njezin odjel, naišla je na negodovanje malobrojnih studenata.

Problem odlaska mladih je očigledan u Hrvatskoj i činjenica da je iz godine u godinu sve veći. Iako su sudionici sinoćnjeg okruglog stola pokušavali ublažiti problem, nazvavši ga cirkulacijom mozgova, činjenica je kako se radi o običnoj finesi i igri riječi. Hrvatska se danas susreće s ozbiljnim problemom odljeva mozgova i što se  prije, konkretnim mjerama suoči s njim i  prihvati činjenicu da je ovaj problem prisutan već duže vrijeme, otvoriti će se mogućnosti ka njegovom rješavanju, ali i vjera mladih ljudi u vlastitu domovinu.

Ovo nije još jedna priča o Interliberu

Pošto renesansa?

Ovogodišnji Međunarodni sajam knjiga i učila, Interliber, kao i tijekom nekoliko prethodnih godina, donio je veliki broj izlagača s više ili manje pristupačnim cijenama. Moglo se tu zaista svega naći, a stalne gužve govore i kako u Zagrebu (ali i u ostatku Hrvatske) postoji interes za pisanom riječi.

Student Dario Poljak
(Izvor: osobno vlasništvo)

Svrha ovogodišnjeg posjeta Interliberu  bila je u pronalasku neke nove, zanimljive priče. Nabrajanja broja izlagača, ponuda knjiga i broj posjetitelja standardni su pak izvještaji s najvećeg sajma knjiga i učila u državi. Dok šetate „uličicama“ Interlibera, tek nakon nekog vremena shvatite da je priča tu negdje pokraj vas. Dario Poljak, student je muzikologije i trenutno proučava renesansnu i ranobaroknu glazbu, a na ovom štandu ga je  zanimala  literatura o renesansnoj kulturi općenito, odnosno o svim aspektima osim glazbe, za koju, kako kaže već ima literaturu na stranim jezicima. Prema Poljakovim riječima, ako netko istražuje renesansnu kulturu, Shakespeare je nezaobilazna točka, a barem jednu dramu bi trebao pročitati svaki iole obrazovani građanin, a kamoli netko tko proučava renesansu.

Jeftino dam, samo da prodam

Mladog studenta muzikologije šokirala je cijena jednog Shakespeareovog sveska. U prvi trenutak u toj priči ne vidite ništa šokantno, međutim, Dario ističe kako je Matica hrvatska 2008. godine kompletirala čitav Shakespeareov opus u prijevodu na Hrvatski u 4 sveska, što je po njemu bio (i još uvijek je) događaj od iznimne kulturne važnosti. A podatak, odnosno cijena koja pomalo šokira, je taj da se u  knjižarama Shakespeareov prijevod prodaje po cijeni od 700 kuna po svesku, dok je na štandu Matice na Interliberu svaki svezak koštao čak 250 kuna. Iako izuzetno ljubazni, prodavači nisu znali objasniti zašto je to tako, već su nam ustvrdili kako je to uvijek tako na sajmu.

Izlog Matice Hrvatske
(Izvor:osobno vlasništvo)

Dok razgledavate malo po istom štandu relativno lako za oko vam zapnu i neka druga poznata djela iz renesanse. Tako se moglo nabaviti i kompletno prevedeno djelo drugog poznatog renesansnog pisca; Oslobođeni Jeruzalem Torquata Tassa mogao se nabaviti po izuzetno povoljnoj cijeni od čak 200 kuna, što je nešto više od 50% niže od redovne cijene, kaže Dario. Zbornik radova o poznatom Dubrovčaninu Nikolu Nalješkoviću, Pučka krv, plemstvo duha, mogao se nabaviti za 20 kuna, a knjiga Vježbanje renesanse koja predstavlja tiskanu verziju predavanja Slobodana Prosperova Novaka iz književnosti na sveučilištu Yale bila je snižena čak 60%.

Kao student muzikologije i osoba kojoj je ova materija vrlo dobro poznata, Dario zna što nam ovakve cijene govore o interesu ljudi za (renesansnom) kulturom:

„Sigurno je da „znanstvenicima“ kojima je ta literatura prvenstveno namijenjena ona nije najpovoljnija po redovnoj cijeni, stoga se količine knjiga u skladištima gomilaju, a pravilo ekonomije jest da je roba koja stoji u skladištu najskuplja roba. Činjenica da među širom javnosti ne postoji značajniji interes za monumentalna i izrazito važna djela renesansne književnosti možda govori i o stupnju obrazovanja u Hrvatskoj – ili barem o kvaliteti, jer se za klasična djela očito se ne mari baš previše. „

Iako nas dosta veliki broj posjetitelja na proteklom sajmu može navesti na zaključak kako u Hrvatskoj vlada veliki interes za pisanom riječi, Darijova priča nam možda sugerira nešto upravo suprotno, a to je da ako i postoji želja za kupovinom knjiga nešto ju koči. Da li je to pak, kako je ovaj student istaknuo, stupanj obrazovanja ili vrlo vjerojatnije ekonomska situacija, to je već neka druga priča, koja zahtijeva puno veće istraživanje.

Sajam informacijskih tehnologija

Ako je suditi po ovogodišnjem sajmu informacijskih tehnologija, primjetno je da je ove godine on bio nešto veći, a paralelno s ponudom i posjeta je bila osjetno bolja. Sajam se održao od 13. do 18. Studenog u 7. Paviljonu Zagrebačkog velesajma. Usporedno s njim održan je i sajam učila i knjiga Interliber, Zimski show, te Sajam glazbe i multimedije s kojim je ove godine dijelio i paviljon. Sajam su organizirali Zagrebački velesajam i Hrvatska akademska i istraživačka mreža – Carnet.

Stručno poslovni dani sajma

Ulaz na sajam
(Izvor: Osobno vlasništvo)

Sajam se sastojao od dvije potpuno drugačije cjeline. U jednoj cjelini je bilo riječ o stručno-poslovnim temama, dok je druga bila više zabavno-edukativnog karaktera na kojoj je svatko mogao pronaći nešto za sebe.
Stručno-poslovni dani Informacijskog sajma održani su obližnjem Kongresnom centru Zagrebačkog velesajma od 15. Do 17. Studenog. Pokraj glavnog izlagača CarNeta, vjerojatno najdomljiviji je bio štand udruge Cisex (Udruga Hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera). Svoj štand su osmisli kao koncept u kojemu su članovi udruge imali uvjete jednake onima u uredu, te su ga nazvali Prva Hrvatska Otvorena Tvornica Softvera. Osim što su članovi udruge na ovaj način zainteresiranima pokazali svoje proizvode i usluge, upoznali su posjetitelje i s činjenicom kako brojne domaće tvrtke izvoze softvere po cijelom svijetu. Osim što su izlagači prezentirali svoje proizvode i usluge, u Kongresnoj dvorani su održani i brojni stručni skupovi i radionice.

Edukacija i zabava na jednom mjestu 

Čekanje u redu za isprobavanje novog PES-a 2013
(Izvor:osobno vlasništvo)

Drugi dio sajma informacijskih tehnologija, običnom puku puno zanimljiviji održan je od 13. do 17. Studenog u 7. paviljonu, zajedno sa Sajmom glazbe i multimedije. Ovaj dio sajma ponudio je izložbe nekoliko renomiranih svjetskih proizvođača multimedijskih proizvoda, kao što su Samsung i Playstation, no ostao je dojam kako je sedmi paviljon bio zapravo jedna velika igraonica. Održana su gaming natjecanja i laserski nastupi, a na nekim igračim konzolama su se čak stvarali i redovi za isprobavanje najnovijih proizvoda.

Izložba mobitela od devedesetih do danas
(Izvor:osobno vlasništvo)

Za one koji žele znati više, od najnovijih igračih konzola svakako je bila zanimljivija izložba starih računala i mobilnih uređaja, RETRO INFO. Osim što ste se mogli vratiti u mladost igranjem prvog izdanja popularnog Super Marija bilo je tu svakakvih zanimljivosti iz povijesti multimedije. Tako se moglo vidjeti prva Appleova računala, Sonyeve Walkmane, saznati koji su to bili mobiteli godine posljednjih deset godina u Hrvatskoj, ili pak isprobati računala koja su osamdesetih vrijedila dva milijuna dinara, što je otprilike tada bila vrijednost dva poznata jugića (automobil Yugo 45).

Može se reći kako je ovogodišnji sajam informacijskih tehnologija ponudio uistinu šaroliki program u kojem je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Kongresna dvorana je ponudila sadržaje za one s puno ozbiljnijim, mogli bismo reći poslovnim pristupom informacijskim tehnologijama, dok ste u drugom dijelu sajma, u sedmom paviljonu mogli pronaći nekoliko izvora zabave ili pak kupiti neko novo multimedijsko čudo od tehnologije. Sajam informacijskih tehnologija 2012. godine, palac gore!