Tko će Zaostrog iznijeti iz mraka?
Dragi čitatelji, sugrađanke i sugrađani, pišem vam ove riječi u želji da se probudite i otvorite oči koje već dugo ili spavaju ili ne žele vidjeti sve užase koji ih okružuju. Pišem ove redove jer me već godinama boli srce kada gledam Zaostrog kako tone, potpuno nestaje u ovom svehrvatskom sivilu. Ne mogu ovo više gledati, jer jedan od bisera Makarske rivijere se gasi i nestaje zbog nesposobnosti ljudi koji ga vode. Možda bi manje boljelo kada bi se netko za njega borio, ali ne, svi šute i gledaju, utopljeni u kolektivnu apatiju. Živite li vi mještani i vlasnici vikendica od tog Zaostroga i njegovih ljepota? Pa svojom nezainteresiranošću pilate granu na kojoj sjedite. Prirodne ljepote su jedini adut što mu je i ostao, a sada, evo ostaje i bez njih.
Nije li Vas, ljude na vlasti iti malo sram kada prođete pustim i prljavim ulicama, razrušenim i unakaženim plažama? Možete li se pogledati u ogledalo i živjeti sa saznanjem da zbog Vaših uskogrudnih interesa malobrojni tinejdžeri jedva čekaju otići iz takve sredine? Pa naravno da Vas nije sram, jer već godinama tako radite.Ma sve smo Vaše užasne i financijski upitne projekte do sada istrpjeli i šutke gledali. Sjećam se prije dosta godina kada ste onaj mali mol htjeli povećati, napraviti ne znam ni ja kakvu velebnu građevinu od njega. A što ste napravili? Zatrpali njega i okolno podmorje zemljom i kamenom i sve to zazidali s dva paralelna zida i ostavili nedovršeno, nakaradno i već godinama za život opasno. Je li Vas sram zbog toga? Naravno da nije.
Projekt dabrove brane
Evo posljednjih dana svjedoci smo Vašeg novog velebnog projekta zbog kojeg i pišem ovaj apel. Po svemu sudeći Vaš novi projekt, kojem sam dao ime Dabrova brana 2013. , krenuo je bez studije o utjecaju na pomorsko dobro. Naime, pustili ste da plaža čiji su se zidovi urušili pod olujnim jugom još tamo u desetom mjesecu stoji tri mjeseca tako unakažena. Onda kada čovjek pomisli da će se doći s dobrim rješenjem i konačnim uređenjem već godinama loše plaže, Vi opet iznenadite. Neugodno naravno. Ma zaista se čudim zašto su radovi krenuli u petak popodne, mogli ste i u srijedu jer nema straha od inspekcijskog nadzora, mještani su ionako nezainteresirani i puštaju Vas u rušilačkim pohodima. No, očito Vam netko i leđa dobro čuva. Kamioni i bageri bez ikakvog smisla zatrpavaju nekada prekrasnu plažu nikakvom zemljom i ne samo da uništavaju nju, već i podmorje. Kako se vidi na slikama more je u ovim trenucima čišće tamo negdje kraj neke rafinerije. I malo dijete u vrtiću zna da će moru trebati godine i godine da oblikuje svo to kamenje što ste sasuli u njega. Izgledno je kako će nam se ovogodišnji gosti kupati u čizmama. Je li Vas sram zbog toga? Naravno da nije.
Uzaludan trud zaostroške mladosti
Sjećam se zaostroške mladosti prošlog ljeta, koja je u pet ujutro u centru mjesta lopatala i ravnala zemlju kako bi došli Vaši ljudi da urede tu površinu od dvadesetak kvadrata i posade cvijeće. Gosti su otišli, ljeto je prošlo, jesen je prošla, kraj je prvog mjeseca, nitko ne dolazi. Priča o Godotu zvuči smiješno pokraj ove. Je li Vas sram zbog toga? Naravno da nije.
Sjećam se i s tugom gledam velebni projekt šetnice između Podace i Zaostroga koji ste krenuli raditi i naravno, okončali ste ga katastrofalno. Ne samo da šetnica nije završena, već je obližnja magistrala potkopana, cesta je skliznula, a sve je rezultiralo milijunskom višemjesečnom sanacijom. Možda će moji unuci jednog dana tu bezbrižno šetati, ali ja očito neću. Je li Vas sram zbog toga? Naravno da nije.
Turističko mjesto bez uređenog wc-a, bankomata, doktora, ljekarne…
Prisjećam se i redovno, na svakom koraku vidim svu bijedu koju ostavljate za sobom, jer Vaš nemar je poput kakvog tornada. Ne trebaju nam američke oluje kada imamo Vas. Kako drugačije da čovjek gleda na turističko mjesto bez uređenog javnog wc-a, s jednom svlačionicom i jednim tušem (bez napravljenog odvoda) na plaži s par tisuća ljudi? Nakon što ste završili kanalizaciju, ljudi su ceste morali cementirati sami, jer u Vašim smjesama od cementa nije bilo ni c. No hajde, par godina poslije počastili ste nas asfaltom. Hvala Vam na tome i hvala Franji Josipu koji je izgradio veliki mol u Zaostrogu, koji se stoljećima dobro držao, a Vi ga eto zajedno s portom (lučicom) puštate da stoji na rubu propasti. Mjesto s 80% staraca nema doktora barem jedan put tjedno, nema ljekarne. Turističko je ovo mjesto u kojem nema bankomata. Otiđite ako niste, prošetajte Zaostrogom, imate što i vidjeti. Deseci borova malobrojnim mještanima i ljeti turistima prijete nagnuti nad glavama. Ozbiljno razmišljam da na ljeto krenem s prodajom kaciga. Je li Vas sram? Naravno da nije.
Samo Sunce nije napustilo Zaostrog
Svi smo uvjereni kako živimo u normalnoj i demokratskoj državi, a shodno tomu sve bi trebalo biti transparetno i vidljivo. Pa nisu žitelji Zaostroga ovce za šišanje kojima se šalju računi za neobavljene komunalne poslove svake vrste. Imaju svi ti ljudi, ako ne pravo odlučivanja, onda barem pravo da znaju i iskažu svoje protivljenje o poslovima kao što je Dabrova brana 2013. Zapuštenost, bijeda, praznina, raspadanje, samo su neki od izraza kojima bih mogao opisati situaciju. Što imamo? Sunce, more, pokoju prirodnu ljepotu. Vidi nas kako smo moćni, imamo more, izađe nam Sunce. Ne znam koliko ste upoznati Vi vladajući i takozvani zaljubljenici u Zaostrog, ali i ostatku planeta redovito izlazi Sunce.
Dragi moji sugrađani, ovo mjesto, ovaj Zaostrog primjer je lijepe naše opljačkane mile u malom. Ne pljačka samo onaj koji krade, već i oni koji su plaćeni da nešto rade, a ne rade ništa. Mjesto je ovo bez budućnosti i bez plana, a živo je još uvijek samo zbog činjenice da su ga neki drugi ljudi iz davnih vremena učinili dovoljno jakim da preživi sve prirodne katastrofe, osim ove najveće, ljudske. Probudite se, otvorite oči i progledajte, jer ovo je jedna velika istina koju svi znaju, ali nitko je ne govori. Nemojte dopustiti da vaša mjesta koja volite propadaju kao ovaj nesretni Zaostrog, borite se za njih!